Mit broj 6. Ljubav znači razgovarati o osjećajima
Ovaj mit nije uvijek sažet na takav način, no prevladava ta ideja. Moramo također priznati kako se on češće pojavljuje kod ženskog roda. Razgovor o osjećajima nije baš čest motiv akcijskih filmova sa Stevenom Seagalom i Vinom Dieselom u glavnim ulogama. Još nisam vidio zatvorski film u kojem zatvorenik od 200 kilograma nadimka Razbijač jedva čeka grupne sastanke kako bi govorio o svojim osjećajima.
Što onda uopće znači ta fraza „razgovarati o osjećajima“? Kao odgovor na to pitanje, upotrijebit ću jednu staru ilustraciju. Zamislite da osjećaji imaju istu ulogu kao i lampice na upravljačkoj ploči vašeg automobila. Vozite se cestom i odjednom primijetite kako se upalila neka nova lampica na upravljačkoj ploči. Kada se to meni dogodilo, kroz glavu su mi prošla dva pitanja: „Oh, ne koliko će me to koštati i koliko problema će mi prouzročiti?“ Moj problem u tom trenutku nije lampica, nego motor. Lampica služi kako bi mi pokazala da auto moram odvesti mehaničaru. Ako odvezem auto u radionicu i oni ga poprave, lampica će se ugasiti. Slično je i s osjećajima. Oni nas upozoravaju da nešto treba ispraviti. No zamislite sljedeći scenarij. Vozim se cestom i upali se lampica na upravljačkoj ploči, a ja to rješavam tako što ću prelijepiti crnu ljepljivu traku da ne vidim svjetlo. Kratkoročno ću se možda osjećati bolje, no motor će mi se uništiti jer nisam obraćao pozornost na svjetlo. Na sličan nam način štetu nanosi ignoriranje signala koje nam šalju osjećaji.
Odgovorimo na pitanje vezano uz razgovor o osjećajima u svjetlu ove ilustracije. Jedan od načina na koji bismo mogli protumačiti tu frazu jest da ostanemo sjediti u automobilu i buljiti u lampicu koja svijetli. Bolje bi tumačenje bilo kad bismo na znak upaljene lampice otišli kod mehaničara. Neki ljudi misle kako razgovor o osjećajima znači pričati o tome kako se osjećate dok vas druga osoba sluša. To je korisno do određene mjere, ali ne previše. Primjerice, pretpostavite da mi žena kaže kako je ljuta, a ja joj kažem: „Tvoji osjećaji su važni, zato mi ispričaj. Samo daj, izbaci to od sebe, ispucaj bijes, neka dijete u tebe vrišti. Odlično, napreduješ! Mogu li sada ići gledati utakmicu?“ Nije od neke pomoći i ne odražava ljubav. Bolje bi bilo usmjeriti osjećaje kako bi došlo do ispravke. Pretpostavite da pitam ženu: „Zašto si ljuta?“, a ona odgovori, „Zato što si bacio svoju prljavu čarapu u špagete i sada je jelo uništeno.“ Ja tada kažem: „O, nije ni čudo da si ljuta i ja bih bio. Bacao sam čarape u perilicu preko cijele sobe i jedna je promašila i upala u lonac sa špagetima koji je bio na štednjaku. Oprosti, neću to više raditi. Baci špagete i ići ćemo u restoran.“ To bi pomoglo i pokazao bih ljubav. U prvom primjeru, razgovor o osjećajima ne bi puno postigao. U drugom bi bio koristan. To je ljubav.
Piše: dr. Alan Godwin