18 domaćih autora. Iskreno, ranjivo i transparentno. O frustrirajućoj komunikaciji, gubitku djeteta, preljubu, seksu, ovisnostima, nerazumijevanju, bankrotu i svim ostalim izazovima koji su mogli dovesti do razvoda. Ovo su priče koje govore o temama koje mogu dovesti i do razvoda. Ovo su razvodi koji se nisu dogodili.
Jedinstveni priručnik kojim ćete se lako povezati s temom, pitanjima koja će vam pomoći da započnete malu grupu, te dodatnim sadržajem kojima možete obogatiti svoj odnos, opremiti nove voditelje ili započeti obiteljsku službu u svojoj zajednici.
Promocija: 7. veljače 2024.
“Dok hrabri pisci ove knjige autentičnim riječima brutalno opisuju realnost svojih brakova, čitatelj ostaje zatečen dubinom učinka njihovih priča na sebe. Dok se oni bave samo iskrenim opisom svojih brakova, njihove riječi neposredno i bez očite namjere ljekovito djeluju na čitatelja. Tako njih čak osamnaest, postaju slučajni bračni savjetnici, a njihove priče slučajna bračna terapija.”
Tomislav Zorić, autor knjige “Pastor”
Želimo i vas izazvati da razmislite možete li svojom donacijom podržati ovaj projekt. Kako je to “naš projekt”, voljeli bi se što manje oslanjati na financije iz vani i što više na naš narod. Vašu donaciju možete uplatiti putem bar koda ispod.
Knjigu možete naručiti putem online knjižare Euroliber
Zanima vas kako izgledaju priče…evo jedan kratki uvid u iskrenost i transparentnost parova koji su pisali…
ASH: Kada smo se Tamara i ja prvi put u braku žešće posvađali
(uopće se ni ne sjećam što je bio problem), bio sam u šoku što je sve
Tamara zahtijevala od mene. Postavljala mi je sva ta pitanja
na koja nisam bio spreman odgovoriti.
Trebalo mi je vrijeme da razmislim dok je Tamara trebala
sve odgovore odmah. Jako mi je to smetalo i u jednom
trenutku tijekom naše svađe samo sam ljutito izjurio iz
kuće i otišao se prošetati. Nisam čak ni uzeo mobitel niti
sam rekao Tamari kamo točno idem. Trebalo mi je da budem sam,
ali nisam to rekao Tamari kada sam odlazio.
Trebao sam neko vrijeme da razmislim o onome o čemu
smo se svađali, o svemu što je Tamara tražila od mene
i naravno, trebalo mi je vrijeme da se smirim. Tijekom
naše svađe jedva da sam išta i rekao. Ona mi je postavljala
tolika pitanja, a ja sam u jednom trenutku postao
toliko ljut da sam znao da ako sada nešto kažem, to neće
sigurno biti lijepe riječi ili prikladni odgovori na njezina
pitanja te sam stoga odlučio ne reći ništa. U mojoj glavi
to je bila dobra stvar. Poštedio sam Tamaru krivih odgovora, loših riječi i potencijalnih uvreda.TAMARA: Koliko me je živciralo što ništa nije rekao!
Trebala sam nešto pa makar i ružne riječi, samo da
nešto kaže. A on me samo gledao i u pogledu sam mu
vidjela da je sve ljući, ali i zbunjeniji. Stvarno nisam razumjela
zašto ne možemo odmah riješiti problem i dalje
normalno nastaviti sa životom. Ali onda kad je tako bez
riječi izjurio iz kuće, a ja ništa u vezi toga nisam mogla,
moja ljutnja pretvorila se u tugu. Otišla sam u našu
sobu, legla i satima plakala. Propitkivala sam naš brak,
moje odluke, savjete koje sam dobila od drugih…
U jednom trenutku sam i zaspala od toliko plakanja kad me
probudio njegov ulazak u sobu. Nemam pojma koliko je
sati prošlo, činilo se kao zauvijek. Već sam se i brinula
da mu se nešto nije dogodilo. Zagrlio me i tražio da mu
oprostim za to što je tako otišao. Oprostila sam mu i
rekla da me više boljelo što je cijelo vrijeme samo šutio
nego to što je otišao. Rekla sam mu da smatram kako
moramo drugi puta oboje postupiti mudrije.ASH: Tada smo odlučili da ćemo svađe ‘hendlati’ drugačije.
Ash & Tamara
Tamara mi je nadugačko i naširoko objasnila kako ona
funkcionira i koja su njezina očekivanja, a ja sam učinio
isto to, samo puno sažetije 🙂 Dogovorili smo se da ona
neće više ‘napadati’ s tolikim pitanjima i inzistirati na odgovorima
i rješenjima odmah, a ja sam rekao da ću tijekom svađe
reći barem nešto, npr. „Trebam više vremena
da razmislim o ovome“ ili sl. ako nemam neko rješenje,
argument ili odgovor odmah. A kasnije nakon što razmislim
i oboje se smirimo, ponovno ćemo razgovarati o svemu.
Naravno da ovo sve sad zvuči idilično i djeluje poprilično
lagano za ispuniti, ali realnost svakodnevice je daleko
od toga. Bilo je, i još uvijek ima, mnogo svađa i prepirki
kada se ne držimo dogovora i radimo po staroj ‘šabloni’,
ali uz Božju milost i Njegovo vodstvo polako se mijenjamo.
Neki dani su teži, neki lakši. Ali blagoslov je vidjeti
da kako vrijeme odmiče, puno je više ljepših dana i lakših
svađi koje brže riješimo.