Zajedničko obiteljsko vrijeme je mudro ulaganje. Djeca u obiteljima koje sudjeluju u zajedničkim vjerskim aktivnostima će vjerojatno reći da imaju roditelje koji izražavaju ljubav, a oni čiji su roditelji uključeni u njihove živote uspješniji su u školi te su manje skloni rizičnom ponašanju.
Svakodnevno zajedničko obiteljsko vrijeme koje provodimo baveći se zabavnim aktivnostima vezano je s većom povezanošću članova obitelji. Temeljne slobodne aktivnosti (tipične svakodnevne niskobudžetne kućne zabavne aktivnosti kao što su igranje društvenih igara, igra u dvorištu, vrtlarenje i zajedničko gledanje televizije) povezane su s kohezijom obitelji (emocionalnom povezanošću članova obitelji). I „temeljne“ aktivnosti kao i „balansirajuće“ aktivnosti (neke nove koje iziskuju vrijeme, trud, planiranje i novac – kao što su godišnji odmori, posebna događanja, i sportske aktivnosti) povezane su sa sposobnošću prilagođavanja pojedine obitelji.
Djeca u obiteljima koje sudjeluju u zajedničkim vjerskim aktivnostima vjerojatnije će reći kako su svjedočili izrazima ljubavi između svojih roditelja. Dvije dimenzije obiteljske uključenosti u vjerska događanja – obiteljsko sudjelovanje u vjerskim događanjima barem jednom tjedno i zajedničke roditeljske molitve barem jednom dnevno – povezane su, prema izvještaju njihove djece, s većim stupnjem izražavanja ljubavi i privrženosti između roditelja.
Roditelji u obiteljima koje zajedno sudjeluju u vjerskim aktivnostima bolje su upoznati s društvenim vezama svoje djece. Vjerojatnije je da će poznavati njihove prijatelje, roditelje njihovih prijatelja, njihove učitelje, nego što je slučaj u obiteljima u kojim samo roditelji ili samo djeca sudjeluju u vjerskim aktivnostima, odnosno u onima u kojima nitko ne sudjeluje u njima.
Akademski uspjeh djece povezan je s majkom koja učestalo komunicira s njima. To uključuje razgovor s djecom, slušanje i odgovaranje na njihova pitanja.
Djeca čiji očevi provode vrijeme s njima sklonija su boljim akademskim postignućima. Djeca pred pubertetske dobi čiji su očevi s njima provodili slobodno vrijeme izvan doma (izleti, odlasci u kino, sportske aktivnosti i sl.); djeca s očevima koji su s njima zajedno jeli, pisali domaće zadaće i čitali ili bili uključeni u neke druge zajedničke aktivnosti, imaju u prosjeku bolje ocjene od njihovih vršnjaka čiji očevi nisu prisutni. Slično tome, tinejdžeri čiji su očevi uključeni u aktivnosti kod kuće i vani te s njima provode slobodno vrijeme i razgovaraju, imaju bolje ocjene od onih čiji očevi provode mane vremena s njima.
Adolescenti čiji su roditelji uključeni u njihove živote pokazuju manje problema u ponašanju. Uključenost roditelja procijenjena je time koliko se često roditelj ili roditeljska figura raspituje o životu djeteta, ohrabruje ih u njihovim interesima, daje dobre savjete i provodi s njima slobodno vrijeme u školskim aktivnostima.
Mladi koji komuniciraju, sudjeluju u raznim aktivnostima i imaju bliske odnose sa svojim roditeljima manje su skloni nasilju. Obiteljska integracija kroz povezanost s roditeljem (posebice s majkom koja živi kod kuće) povezana je sa manjom vjerojatnošću da adolescent počini neko nasilno djelo. (Povezanost roditelja i djeteta mjerena je na temelju toga koliko se dijete osjeća povezano s roditeljem, koliko je roditelj uključen u obiteljske aktivnosti i stupnju komunikacije između djece i roditelja.) Mladi u obiteljima s dva roditelja, čija je povezanost s majkom koja je kod kuće samo za jednu standardnu devijaciju veća od prosječne razine, su 18 posto manje skloni nasilju od njihovih vršnjaka s prosječnim odnosima s majkom. Među mladima koji žive u domu s jednim roditeljem, povezanost s tim roditeljem koja je za samo jednu standardnu devijaciju iznad prosječne, povezana je s 17 postotnim smanjenjem nasilnog ponašanja, dok je povećanje od jedne jedinice u povezanosti s roditeljem s kojim ne žive, povezana s 5 postotnim smanjenjem nasilnog ponašanja.
Tinejdžeri koji učestalo večeraju (ručaju) sa svojim obiteljima imaju manji rizik od zlouporabe neke supstance. U usporedbi s tinejdžerima koji barem pet puta tjedno večeraju (ručaju) sa svojim obiteljima, oni koji to čine svega dva do tri puta tjedno dvostruko su skloniji zlouporabi neke supstance. Imaju 2,5 puta veću sklonost pušenju, 1,5 puta veću sklonost pijenju alkohola, i gotovo tri puta veću sklonost da isprobaju marihuanu.
Tinejdžeri čiji su roditelji s njima kod kuće nakon škole i navečer manje su skloni emocionalnim problemima. Drugi roditeljski faktori su roditelji koji su uključeni u aktivnosti sa svojim tinejdžerima te roditelji koji imaju visoka očekivanja vezana uz akademska postignuća svoje djece.