To nije bilo u našim planovima, ali je bilo u našim zavjetima.
Dok ovo pišem u tridesetoj sam godini braka s Ellie. Jesam li iznenađen da smo dogurali tako daleko?
Ne, nimalo.
Da moram sve ponovo, opet bih rekao DA.
Jesam li razumio što govorim dok sam prije mnogo godina izgovarao te riječi?
Nimalo.
Nakon pet godina hodanja, Ellie i ja smo još uvijek bili jako zaljubljeni kada smo tog predivnog svibanjskog jutra izgovorili svoje zavjete pred desecima svjedoka. Iako smo oboje mislili ono što smo izgovarali, ni jedno ni drugo nismo znali što to zaista podrazumijeva kada smo obećali da ćemo se voljeti i ostati predani jedno drugome u bolesti i zdravlju… bogatstvu i siromaštvu… dobru i zlu… dok nas smrt ne rastavi.
Nismo ni sanjali da će Bog proširiti našu obitelj u roku od tjedan dana. Ne, nismo planirali da Ellie zatrudni na medenom mjesecu, ali devet mjeseci i pet dana nakon našeg vjenčanja, rodio se naš prvi sin. I manje od četiri mjeseca nakon njegova rođenja, Ellie je bila nezaposlena mama koja doji i čiji je muž iznenada ostao bez posla. To nije bilo u našim planovima, ali je bilo u našim zavjetima.
Prije no što smo se vjenčali, Ellie je željela imati četvero djece, ali kada smo izgovarali svoje zavjete, nismo mislili da će Bog pridodati četvrto dijete našoj obitelji prije šeste godišnjice braka. Do tada smo shvatili da nam rađanje djece neće biti problem.
Ili smo barem tako mislili.
Razdoblja velike boli
Tri od sljedeće četiri Elliene trudnoće završile su spontanim pobačajem. Trudnoća koju je iznijela do kraja termina bila je popraćena mnoštvom komplikacija, uključujući trajni gubitak sluha na lijevo uho. To je bilo vrijeme kada su nam se srca slamala. Ali kao što Bog obećava, večer donese suze,a jutro klicanje.
Četiri godina kasnije Ellie je bila trudna s našim sedmim i posljednjim djetetom kada je našu obitelj pogodila strašna vijest o smrti mog brata koji je bio policajac i poginuo na dužnost u Mauiju. Ona i ja nismo nikada sanjali da ćemo ići na Havaje, a još manje da ćemo ići tamo pokopati mog brata.
Romantični odmori nisu baš bili dio našeg braka. Zapravo, moja zarada je većinom jedva pokrivala osnovne potrebe velike obitelji. Čak je bilo situacija kada su nam hladnjak i smočnica bili gotovo prazni. Ali Bog je uvijek providio. Iako je možda bilo ukupno nekoliko tjedana kada sam bio nezaposlen, većina mojih poslova bila je vezana uz novinarstvo ili kršćansku službu, a niti jedno niti drugo nije baš jako dobro plaćeno. Kada je u pitanje „u siromaštvu i bogatstvu“, vidjeli smo puno jednoga, ali malo drugoga.
To nije bilo u našim planovima, ali bilo je u našim zavjetima.
Rast u jedinstvu
Ellie i ja nismo bili vjernici koji prakticiraju svoju vjeru kada smo se vjenčali 1985.godine. Ali Bog nas je u svojoj milosti privukao sebi. Oboje smo se samostalno, neovisno o drugome, predali Kristu unutar petnaest mjeseci nakon naših zavjeta. Tijekom ranih godina našeg braka i roditeljstva, bili smo u stanju rasti u jedinstvu jedno s drugim i s Bogom.
Kada razmišljam o danu kada smo izgovorili svoje zavjete, znam da nisam ni približno tako impresivan kao čovjek koji je hrabro obećao da će ljubiti Ellie ii brinuti se za nju svakoga dana do kraja svog života. Nisam se iskazao u financijskoj providnosti za svoju obitelj. Nisam snažan vođa. Često sam zlovoljan, lako se frustriram i postanem obuzet samim sobom. I znam da Ellie ima svoju listu nedostataka u odnosu na ženu koja je dala te uzvišene zavjete prije gotovo tri desetljeća.
„Da“ nije samo nešto što kažete svom supružniku na dan vjenčanja. To je svaka riječ koju kažete i svako djelo koje učinite do svršetka svog braka. To je pravo značenje toga „Da“.
Nadnaravna snaga
Ellie i ja imali smo više od 10 000 dana kada nam se pružala mogućnost da iskusimo kako je mnogo teže izreći svoje zavjete bilo kojeg dana tijekom braka, nego na sam dan vjenčanja. Bez obzira koliko se voljeli, ako se opustimo, sebičnost će uvijek biti spremna da djeluje suprotno zavjetima.
Potrebna je nadnaravna Božja snaga Duha Svetoga kako bih shvatio kako se brak temelji više na tome što mogu učiniti za Ellie,nego na tome što ona može učiniti za mene. Bog mi daje obećanje da će, ako ga tražim, dati snagu Duha Svetoga, osloboditi me od ropstva samome sebi kako bih mogao voljeti svoju ženu kao što je Krist ljubio crkvu i dao samoga sebe za nju (Poslanica Efežanima 5,25). Samo po bezgraničnoj milosti i bezuvjetnoj ljubavi Božjeg Duha koji djeluje u meni, ja mogu ispuniti svoje zavjete kojima se zavjetovao Ellie 18. svibnja 1985.godine.
I samo po njegovom Duhu mogu biti odan tim obećanjima sljedećih trideset godina zajedničkog života, odnosno koliko nam god Bog još odluči dati.
Ellie, moj odgovor je još uvijek DA .
Piše: Scott Williams