Priča Mikea i Pam Calvert pokazuje kako je moguće da slomljeni domovi i slomljena srca budu obnovljeni.
Piše: Mary May Larmoyeoux
Prošlo je dugih deset godina otkad su Se Pam i Mike Calvert razveli. Mike je živio sam i njegova djeca nisu htjela imati ništa s njim. Svoju kćer Mandy koja je imala 22 godine nije vidio nekoliko godina.
Kada se pogledao u ogledalo, progonila bi ga pitanja: Zašto je zatomio krivnju koju je osjećao nadajući se da će s vremenom nestati? Što da je slušao Pamine molbe… gdje bi danas bio?
Bio je umoran i čeznuo je za novim početkom u svom životu. Zato je planirao napustiti Indianu gdje su živjeli njegova bivša žena i djeca i preseliti se u državu Colorado. Tada je zaprimio telefonski poziv koji mu je promijenio život i baštinu.
„Tata, ovdje Mandy. Trebam razgovarati s tobom.“
Plakala je i Mike ju je upitao je li sve u redu. Rekla je da je.
Pomislio je na svoju bivšu ženu i sada petnaestogodišnjeg sina.
„Je li mama dobro?“
„Da“
„Mark?“
„Da, tata. Samo trebam razgovarati s tobom. Mogu li doći do tebe da razgovaramo?“
„Naravno da možeš“, rekao je Mike i poklopio slušalicu. Telefon je odmah ponovo zazvonio.
„Tata, gdje ti živiš?“ Mandy nikada nije bila u kući svog oca.
Mandy je sada bila u braku i imala je dvije kćerkice. Mike je toliko toga propustio tijekom proteklih deset godina – proslave rođendana, blagdane i Mandynu maturu. Nije bio pozvan na vjenčanje i nikada nije vidio svoje unučice.
Mandy je godinama bila opterećena time što se dogodilo između njezinih roditelja. Često je o tome razgovarala sa svojim mužem. Njegov savjet? „Razgovaraj sa svojim tatom.“
I kada je Mandy stigla k ocu i nakon mnogo godina ga vidjela licem u lice, preplavile su je emocije. Razgovarali su o mnogim stvarima prije no što je smogla snage da kaže koji je pravi razlog njezinog posjeta: „Tata, postoji li ikakva mogućnost da ti i mama ponovo obnovite našu obitelj?“
„Prema tome, pomno pazite kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri…“ (Efe 5,15)
I Pam i Mike, koji su se upoznali i zaljubili još kao djeca, prvih 13 godina svoga braka opisali su kao ispunjenje sna. Živjeli su sa svojom djecom na farmi; u dvokatnici s crvenim crijepom i trijemom na kojem su se nalazile košare pune cvijeća. Na stražnjem dijelu imanja nalazilo se jezerce, a rubovi posjeda bili su omeđeni grmovima tekome.
Mike je uživao kada bi se nakon napornog radnog dana u građevinarstvu vraćao natrag u svoj dom. „Mogao sam doći kući i biti sa svojom obitelji… i uživati u životu kakav bi trebao biti.“
Pam je voljela farmu. Za nju nije bilo ničega boljeg od toga da uprlja svoje ruke sadeći krumpir, rajčice i kukuruz. I kada bi se Mike vratio kući s posla, uvijek je na stolu bio topli obrok. Često bi to bila mesna štruca i pire krumpir – njegovo omiljeno jelo.
Na kraju radnog dana Pam bi čula gume Mikeovog automobila kako se kotrljaju po šljunku na prilazu njihovoj kući. Gledala bi ga kroz prozor i dočekala ga na stražnjem trijemu, obično s poljupcem i toplim zagrljajem.
Stvari su se počele mijenjati kada su se Pam i Mike sprijateljili s parom iz crkve koji je imao bračnih problema. Muž je rijetko posjećivao crkvu ili sudjelovao u društvenim događajima sa svojom ženom. „Ona bi se uvijek pridružila meni i Mikeu u takvim prigodama“, kaže Pam.
Ispočetka Pam nije imala ništa protiv. Ona i ta žena zajedno bi odlazile u kupovinu i bile su dobre prijateljice. Mike i njezin muž su također bili prijatelji, često su išli zajedno na pecanje ili vožnju kanuom.
Ponekad bi telefon zvonio kasno navečer. „Mislila sam da je to njezin muž“, kaže Pam, „ali kasnije sam shvatila da je to bila ona.“ A onda je Pam otkrila da su Mike i ta žena bili u nekom restoranu – samo njih dvoje – kako bi razgovarali o ženinim bračnim problemima.“
„Pokušala sam razgovarati s Mikeom o tome“, kaže Pam. „Svaki puta bi taj razgovor završio svađom.“ Rekla mu je da njegov odnos s tom ženom nije u redu. „Osjećala sam kako naša bliskost nestaje, a on se sve više zbližavao sa svojom prijateljicom.“
Mikeov odgovor? „Nemoj biti bedasta …. Ljubomorna si… Ti si ona kojoj se vraćam kući, kojoj donosim svoju plaću. Sve je u redu.“
Nakon što je Pam suočila Mikea, on je postao hladan i dalek. Često bi sjedio u fotelji u dnevnoj sobi, u tišini gledajući u zid. A tada je počeo kasniti na večeru bez objašnjenja gdje je bio.
Pamino srce je bilo slomljeno. Mislila je da gubi svog muža zbog druge žene. „Nisam mogla prodrijeti do njega i objasniti mu što čini svojoj obitelji“, kaže Pam. Kada je pokušala razgovarati o tome, Mike je tvrdio kako je to njezin problem, ne njegov.
U samo nekoliko mjeseci Pamin se muž, nekada pun ljubavi, pretvorio u bezosjećajnu i hladnu osobu. A žena koju je Mike nekada nazivao svojom slatkom suprugom činila mu se ljubomornom, posesivnom i osobom koja osuđuje. Uvijek je mislio da je u pravu jer nije bilo ničeg seksualnog između njega i te druge žene.
„Krasno je blago i ulje u stanu mudroga, a bezuman ih čovjek rasipa.“ (Izr 21,20)
Mike je nastavio odbacivati Pamine optužbe kao nešto glupo – sve dok jednoga dana nije došao kući i pronašao sve svoje stvari na stražnjem trijemu. Pam je složila njegovu opremu za lov, ribičke štapove, čizme, gitaru i bendžo zajedno s crnim vrećama za smeće punima njegove odjeće. I kada je krenuo otključati vrata, otkrio je da su brave promijenjene.
Bio je šokiran i ljut. Zazvao je svoju ženu, ali ona nije htjela doći do vrata. Rekla mu je da ode.
Pam se nadala da će se Mike otrijezniti i shvatiti što radi njihovom braku. A Mike nije htio izgubiti svoju obitelj, ali vjerovao je da ga Pam ne bi htjela natrag tako da je zauvijek otišao. Na kraju je iznajmio kamp prikolicu u kojoj je živio.
Povrijeđena činjenicom da se Mike nije borio za njihov brak, Pam se bojala da je učinila pogrešku. „Ali znala sam da se ne mogu vratiti i živjeti kako smo živjeli.“
Od tuda nadalje Mike i Pam su krenuli uobičajenim putem: zakonsko odvajanje, zatim razvod. Nakon nekih godinu dana njihov brak je bio legalno svršen.
A farma koju su tako voljeli? Prodali su je kao dio brakorazvodne nagodbe.
„Mnogo ćeš sjemena bacati u polje, ali ćeš malo žeti, jer će ti urod skakavci ogolijevati.“ (Pnz 28,38)
Nekoliko mjeseci nakon razvoda, Mike je konačno shvatio kolika je bila cijena njegovog „prijateljstva“ sa ženom iz crkve. „Zaista sam zaribao“, mislio je, „ali ne znam kako to popraviti.“ Suočio se sa surovom stvarnošću života bez Pam i djece pa je progutao svoj ponos i odlučio razgovarati s Pam o obnovi braka. Na putu do njezine kuće stao je u svom uredu da sredi neku papirologiju.
„Iznenadila sam se kad sam čula“, rekla mu je tajnica kada je stigao.
„Kad si čula što?“, Mike je odgovorio.
„Pam se udaje ovog vikenda.“
Mike je bio slomljen. „Shvatio sam da je sve gotovo“, kaže Mike, „nije bilo smisla da odem do Pam ako je donijela odluku.“
Pam se preudala, zatim studirala i dobila diplomu iz poslovnog menedžmenta i na kraju otvorila slastičarnicu. Mike je nastavio raditi u građevini, ali je radio više. Uz stanarinu, morao je plaćati i alimentaciju za djecu.
Mandy i Mark krivili su svog oca za raspad obitelji. „Većinom kada bih došao u posjet, djeca bi napustila dnevnu sobu, zatvorila se u svoje sobe i ja bih ostao pola sata sam sjediti u dnevnoj sobi.“
A njegov odnos sa ženom iz crkve se nikada nije razvio u nešto trajno. Nakon što su se ona i njezin muž rastali, Mike se viđao se njom nekoliko godina, ali su se s vremenom udaljili.
Kada je Mike odlučio napustiti Indianu i odseliti u Colorado, shvatio je kako želi vidjeti neke svoje prijatelje prije nego ode. I tako je posjetio malenu seosku crkvu koju su on i Pam posjećivali kada su se tek vjenčali. „Našao sam se pred oltarom kako molim i izlijevam svoje srce pred Bogom“, kaže Mike. „… želio sam ponovo osjetiti onu komunikaciju s Bogom, onu bliskost koju sam osjećao prije mnogo godina kada smo Pam i ja bili u braku.“
Nakon gotovo jednog desetljeća, Mike je priznao Bogu kako je njegov odnos s tom ženom iz crkve bio nešto loše. Tražio je oproštenje od Boga. Napokon je osjećao mir.
I tada ga je, nakon samo dva tjedna, nazvala Mandy.
„Ako Jahve kuću ne gradi, uzalud se trude graditelji.“ (Ps 127,1)
Mike je rekao svojoj kćeri kako bi volio obnoviti svoju obitelj, ali da je to nemoguće jer se Pam preudala.
„Nemaš pojma što se događa, zar ne?, upitala ga je Mandy. Pam se razvodila.
Nekoliko mjeseci nakon toga Pamin razvod je postao služben i njih dvoje su se ponovo našli. Dok je skretao prema kući svoje bivše žene, Mike je na radiju čuo najavu za Vikend za pamćenje Obiteljskog života. U najavi je rečeno kako je moguće da slomljeni brakovi i obitelji budu obnovljeni.
Kada su toga dana razgovarali, upitao je Pam ima li ikakve nade za njih. Ona je rekla: „Ne znam želim li ponovo obnoviti naš brak. A i da želim, odakle bismo počeli?“
Suznih očiju Mike je rekao Pam kako je on sada promijenjen čovjek. „Isprike za ono što sam učinio su samo izlazile iz mojih usta.“ Pam je mogla vidjeti da se Mike promijenio i da je imao ozbiljne namjere da je ponovo osvoji. I rekao je kako je čuo za konferenciju koja bi mogla biti od pomoći.
I tako, umjesto da se preseli u Colorado, Mike je s Pam otišao na Vikend za pamćenje. Prisustvovali su konferenciji kao razvedeni par i svatko se nakon toga vratio u svoj dom.
Tijekom vikenda Mike je shvatio kako mu nedostaje komunikacijskih vještina. „Trebao sam više razgovarati s Pam i reći joj moje frustracije i osjećaje.“ Shvatio je kako ga Pam često nije razumjela jednostavno zato što on nije dijelio stvari s njom.
Pam je shvatila kako je Mikeu potrebno ne samo da ga ona sluša, već i da se smije njegovim šalama i da slijedi njegovo vodstvo. „Često puta kada bi on htio nešto učiniti“, kaže ona, „ja bih rekla da to nije nisam ja, da ja to ne mogu.“ Ali na Vikendu za pamćenje ona je naučila kako treba podupirati svoga muža.
Pam i Mike su izlazili neka četiri mjeseca nakon Vikenda za pamćenje. A zatim su obnovili ono što nikada nije trebalo biti razjedinjeno – svoj brak.
„Nadoknadit ću vam godine koje izjedoše skakavac, gusjenica, ljupilac i šaška.“ (Jl 2,25)
Pam i Mike su bili u braku 14 godina prije no što su izgubili jedno desetljeće zajedničkog života. Upravo su proslavili 11 godišnjicu drugog braka.
Mandy je zahvalna što je Bog iscijelio odnos njezinih roditelja. Njihov sadašnji brak opisuje kao „definitivno zdrav“. Ipak, unatoč velikoj zahvalnosti za sve što je Bog učinio, još uvijek postoji duboka bol koja se javlja kada se govori o tom izgubljenom desetljeću. „Ne želim to (razvod) za svoju djecu i sebe…“, kaže. „Ne bih to nikome poželjela.“
Mike žali što nije davno priznao kako je imao emocionalnu aferu s tom ženom. Možda se tada on i Pam ne bi razveli.
A što bi se dogodilo da Pam nije brzopleto ušla u drugi brak? Danas priznaje kako je vjerojatno pokušavala pokazati Mikeu da i ona može imati vezu. Ali umjesto da im dani budu ispunjeni žaljenjem zbog onoga što je moglo biti, Mike i Pam danas pomažu drugima da uče iz njihovih pogrešaka.
Danas oni ohrabruju druge da ne odustaju od svojih brakova. Često pričaju svoje svjedočanstvo u crkvama i njihova je poruka uvijek ista: nada. „Često bi nam došli parovi i rekli: ‘Vi ne shvaćate da smo mi već godinu dana razdvojeni.’ ili „Razvedeni smo već dvije godine. Za nas nema nade.’“
MIke se uvijek nasmiješi i kaže: „Dopustite mi da vam ispričam o jednom paru…“