Skip to content

Mitovi o braku, mit broj 8. Riječi me ne mogu povrijediti

Mit broj 8. Riječi me ne mogu povrijediti

Svi znamo pjesmu koja kaže da nas riječi ne mogu povrijediti. Pretpostavljam da su te riječi prvi puta izgovorene na nekom školskom igralištu kada je neki klinac, podučen od roditelja, isplazio jezik i rekao ih glavnom školskom nasilniku. To je možda učinkovito sredstvo u razoružavanju školskog nasilnika, no u stvarnosti riječi bole. Čak postoje i zakoni protiv klevetničkih riječi usmjerenih protiv nečijeg karaktera zbog kojih osoba može izgubiti ugled ili izvor prihoda.

wood-cube-abc-cube-letters-48898

Ružne riječi ljudima su isto što i psima udarac po njušci smotuljkom novina. Upamtimo ih i sjećamo ih se dugo nakon što su izgovorene. Prije mnogo godina moja žena i ja jeli smo pizzu za ručak. To poslijepodne dobio sam želučanu virozu za koju sam kasnije saznao da hara uokolo. Ukratko, izbacio sam iz sebe sve što sam pojeo u posljednjih šest godina. Poštedjet ću vas detalja, ali bilo je grozno. Bolovi, visoka temperatura, groznica i sve što prati to prokletstvo. Klečeći na podu kupaonice rekao sam svojoj ženi: „Moli se da umrem.“ U tom sam se trenutku zaista tako osjećao. Naravno, nisam umro. Bio sam ponovno na nogama nakon 48 sati, no to je iskustvo ostavilo trajan utisak. Gotovo dvije godine nakon toga, kad god bi netko predložio da idemo na pizzu, meni bi postalo mučno u želucu. Utisak te traume utjecao je na moje prehrambene navike sve do danas. Što smo u bliskijem kontaktu s nekom osobom, to je bol izazvana ružnim riječima trajnija. Ako vas čangrizavi susjed nazove nekim ružnim imenom, sasvim sigurno ćete se brzo oporaviti. Međutim, ako vas vaš supružnik počasti nekim ružnim imenom (prema vašem izboru), te će riječi još jako dugo odjekivati u vašoj glavi i svaki puta kada ih se prisjetite osjećat ćete se povrijeđeno. Povrede mogu zacijeliti, ali za to nije dovoljno samo vrijeme. „Vrijeme liječi sve rane“ još je jedan mit koji govori da s vremenskim odmakom boli nestaju. Prvi puta kada sam nakon tog incidenta s virozom uzeo komad pizze u ruke, moj mi je želudac govorio: „Jesi li lud? Pusti to!“ No što sam više jeo, to je više nestajao poriv za povraćanjem. Stare rane iscjeljuju se kroz nova iskustva u međuljudskim odnosima. Bol izazvana ružnim riječima može se iscijeliti samo kada lijepe i korisne riječi postanu novi način komunikacije.

Piše: dr. Alan Godwin

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.