Mit broj 10. Ne mogu popraviti tebe, ali mogu popraviti sebe
Ta ideja toliko se ukorijenila u našoj kulturi da se suprotstavlja drugim tezama koje neupitno prihvaćamo kao što su:
Više se muha uhvati na med, nego na ocat.
Za svaki život potrebno je nešto kiše.
Jedini koji će preživjeti nuklearnu katastrofu su žohari i Cher.
Zvuči tako dobro, ali izostavlja toliko toga. Pretpostavlja da dvoje slomljenih ljudi trebaju samo poraditi na sebi i onda će, kada se sastanu, sve funkcionirati puno bolje. Jasan mi je dio koji se odnosi na preuzimanje odgovornosti za vlastiti rast kao i činjenica da nismo odgovorni za tuđi rast. I slažem se s tim. No ta teza umanjuje važnost odnosa u osobnom rastu.
Jednom me posjetio par koji se našao pred zidom. Pitao sam ih imaju li ikakvog prethodnog iskustva izvlačenja iz takve situacije te su mi ispričali svoju priču. On je odrastao kao dobra osoba koja je uvijek bila ljubazna i ugađala drugima. Bio je rođeni poslužitelj koji uočava potrebe drugih i nastoji ih ispuniti. Kada je odrastao, radio je u tvrtki koja je bila podijeljena u timove. Njegov neslužbeni položaj bio je nadgledati jesu li zadovoljene potrebe svih te se brinuti da sve teče glatko.
Njegova žena odrasla je kao perfekcionist i osoba koja voli popise s kojih može križati stvari koje je napravila. Bila je jako organizirana osoba. Jednom mi je rekla kako bolje spava ako zna da je obavila sve stvari sa svog popisa. Da postoji naljepnica za auto koja bi ju najbolje opisala, na njoj bi pisalo: „Svaka stvar mora biti na svom mjestu.“ Kada je odrasla, postala je, zamislite čuda, administrativna tajnica. Bila je izvrsna u tome, nikada joj se nije dogodilo da nešto propusti.
E pa tako se gospodin Ugađanje zaljubio u gospođicu Administraciju. Jedne večeri rekla mu je: „Trebali bismo podijeliti kućanske poslove i odgovornosti. Hajdemo vidjeti tko će što raditi.“ Dosljedan svome karakteru, odgovorio je: „Naravno, nema problema.“ I tako su se dogovorili da će ona kuhati, a on čistiti nakon obroka. Sve je bilo savršeno. Onda se dogodilo sljedeće. On bi svake večeri stavljao posuđe u perilicu, a ona bi ga došla nadgledati. „Hoćeš li, molim te, okrenuti te zdjele kako bi mlaz vode bio jednoličan?“, zamolila bi. „Naravno“, odgovorio bi na glas, no u sebi je mislio kako malo pretjeruje …. i kako ima čudne prohtjeve. Sljedeće večeri radilo se o tanjurima, zatim žlicama i vilicama, pa loncima i tavama. To je potrajalo neko vrijeme. Onda se on jedne večeri umorio od toga i rekao: „Gle, rekao sam da ću pospremati i nije mi teško. Ali ako ćeš me svake večeri doći nadgledati i kritizirati, mogu isto tako sjediti na kauču.“
Primijetite što se tu dogodilo. Ova situacija od njega je zahtijevala nešto što mu je inače nedostajalo – asertivnost. Bio je osoba koja ugađa drugima, a ne asertivna osoba. No kako mu je bilo stalo do braka i do toga da on funkcionira, odlučio je biti asertivan. Čineći to, postao je uravnoteženija osoba. S njezine strane, ta je situacija zahtijevala nešto što je njoj inače nedostajalo – fleksibilnost. Ali bilo joj je stalo do odnosa i stoga je odlučila biti fleksibilna. I na taj je način postala uravnoteženija osoba. Bliskost braka razotkrila je njihove slabosti, ali su dovoljno cijenili svoj brak pa su se ojačali u područjima svoje slabosti. Nisu popravljali sebe kako bi brak bio bolji. Potrudili su se da brak bolje funkcionira kako bi kao osobe postali bolji. Brak im je pružio okruženje za osobni rast. Odnosi razotkrivaju i iscjeljuju slabosti.
Piše: dr. Alan Godwin