Čitatelji govore o tome kako tehnologija utječe na njihove odnose
Ovo je drugi u seriji od tri članka. Pročitajte prvi ako već niste ili nastavite na treći.
Ne bih to nazvao odnosom „ljubavi i mržnje“. Možda odnosom „ljubavi i straha.“
S jedne strane, mi volimo svoju novu tehnologiju – svoje pametne telefone, iPadove, svoja prijenosna računala. Volimo činjenicu da nam te naprave pružaju mogućnost da nam ljudi i informacije budu dostupni.
Međutim, mnogi od nas se također boje što bi ta nova tehnologija mogla učiniti ljudima. Vidjeli smo kako može dominirati životima i sabotirati njihove odnose.
Kada sam prije nekoliko godina pisao o tome u svojoj kolumni, čini se da sam dotaknuo osjetljivu temu. „Te mobilne naprave mogu preuzeti kontrolu nad vašim životom“, napisao je jedan čitatelj u e -mailu. Drugi je rekao: „Razumijem da tehnologija ima svoje prednosti, ali ona vlada nad nama umjesto da nam koristi kao alat.“
Još jedan je napisao: „Tako se lako isključiti kada koristimo tehnologiju. Svi znamo ljude koji se totalno isključe i budu apsorbirani programom kada gledaju televiziju. Sada imamo Internet, mobilne telefone i igrice koji odvlače još dublje u nerealan svijet, a u isto vrijeme pružaju umirujuću iluziju spojenosti i produktivnosti.“
Neki čitatelji su ispričali tužne priče o sve većoj izolaciji u svojim brakovima:
„Ja sam obično žena koja čeka da da se njezin muž skine s mobitela, iPada, Instagrama, Facebooka ili neke druge igre na koju se navukao. Dojadilo mi je voditi razgovore putem sms-a i uživala bih u dobrom starom razgovoru oči u oči. Ali činjenica je da si jedva više imamo što za reći.“
„Ja i moj muž smo se kroz 25 godina braka mučili oko vođenja razgovora, no ono što se sada dogodilo je da je Facebook preuzeo vlast. Ako večera nije gotova kada on stigne kući, provest će vrijeme na Facebooku sve dok ne bude. Svakoga jutra ustane i uključi Facebook da vidi tko je bio online. Nažalost, on to ne smatra problemom. I bojim se da nisam jedina koja se suočava s tim.“
„Ja sam jedna od onih ljudi koji u restoranu sa svojim supružnikom sjede i osjećaju se usamljeno. Moj muž uvijek gleda svoj telefon: provjerava svoje e-mailove, bankovni račun, Facebook ili sms-ove. Ja samo sjedim i čekam misleći si: ‘Zašto mu ja nisam dovoljno dobra? Zašto ga moraju zabavljati svi drugi i sve drugo?’ To me duboko deprimira i on jednostavno ne razumije moje gledište.“
Drugi su napisali:
„Imam šesnaestogodišnjeg sina koji nema pojma kako razgovarati s djevojkom. Može slati poruke cijelu noć, ali oduzmite mu tu mogućnost i bit će izgubljen.“
„Moji kolege i ja često pričamo o tome kako ova nova generacija nema pojma kako voditi razgovor.“
„Mladi u našem društvu su možda tehnološki napredniji od prijašnjih generacija, ali su isto tako društveno nepismeni kada je riječ o pristojnosti i pravilima ponašanja.“
A onda je tu čovjek koji je ispričao kako su se njegov sin i njegova djevojka „upoznali, zaljubili i održavali vezu na daljinu isključivo putem poruka.„ Tijekom šest mjeseci njihove veze vidjeli su se svega tri puta. „Stalno se pitam možeš li nekoga zaista poznavati uz tako oskudnu komunikaciju“, napisao je, „ne vidim kako bi ih to moglo pripremiti za zajednički život.“
Neki ljudi su skloniji Twitteru i sms-ovima kao oblicima komunikacije, baš kao što su nekada bili skloniji e-mailovima – jer je jednostavnije, brže, lakše. Ono što ne razumiju je da se kroz te medije toliko toga gubi – emocije, izrazi lica, ton glasa i još mnogo toga.
Jedna žena pisala je o problemu u svom braku: “ …do mnogo rasprava dolazi zbog nečega što je rečeno sms-om i onda je to netko krivo shvatio. Danas mi je moj muž poslao sms nakon što sinoć nije htio razgovarati. Mislila sam da je ton te poruke ružan i nisam htjela odgovoriti. Kasnije me nazvao pitao zašto ne odgovaram, a ja sam mu rekla da bih radije razgovarala nego slala poruke jer može doći do nesporazuma. Njegov odgovor je bio: „Ja volim sms poruke. Prenose poruku. Nema emocija. Ciljaju direktno na stvar.“
Koji klasičan citat. „Ja volim sms poruke. Prenose poruku. Nema emocija. Ciljaju direktno na stvar.“ Problem je u tome da stvarni odnosi zahtijevaju stvarne razgovore i stvarne emocije.
„Kada šaljemo poruke, e-mailove ili komuniciramo putem Facebooka ili slično, gubimo vitalni dio svakog razgovora; emocionalnu povezanost.„ Bez zvuka našeg glasa, govora tijela, dodira, mi ljudi gubimo nešto što je Bog namijenio da bude vitalan dio naše komunikacije i načina na koji primamo ljubav i održavamo zajedništvo s drugima.
Hvala vam na vašim e- mailovima. U posljednjem članku ove serije podijelit ću neka obiteljska pravila koja mnogi od vas implementirate kako biste kontrolirali tehnologiju i potaknuli međuljudske odnose.
Piše: Dave Boehi