Ne možemo izbjeći sukobe u braku. Pitanje je kako ćemo se nositi s njima.
Malo je parova koji će to priznati, no sukobi u braku su sasvim uobičajeni. Mi smo također imali svojih sukoba i neke od stvari oko kojih se nismo slagali nisu bile puke sitnice. Vjerojatno bismo mogli napisati knjigu o tome što ne činiti.
Počnite s dvoje sebičnih ljudi različitih pozadina i osobnosti. Tome dodajte neke loše navike i zanimljive ekscentričnosti, ubacite hrpu očekivanja i zatim pojačajte vatru dodavši svakodnevne životne probleme. Znate što? Sigurno će doći do sukoba. Oni su neizbježni.
Budući da svaki brak ima tih napetosti, pitanje nije kako ih izbjeći, već kako se nositi s njima. Sukobi mogu dovesti do jedinstva ili do izolacije. Vi i vaš supružnik morate odabrati kako ćete se ponašati kada dođe do sukoba.
Prvi korak: rješavanje sukoba zahtijeva poznavanje, prihvaćanje vaših različitosti te prilagodbu na njih.
Jedan od razloga zašto imamo sukobe u braku je taj da se suprotnosti privlače. Obično se osoba koja je usredotočena na zadatak vjenča s osobom koja je više orijentirana na ljude. Ljudi koji žure kroz život obično završe sa supružnicima koji su puno usporeniji. Čini se čudnim, ali to je jedan od razloga zbog kojeg ste se vjenčali upravo za tu osobu. Vaš supružnik donio je raznolikost u vaš život koju niste ranije imali i na neki način ga začinio.
No nakon nekog vremena u braku (ponekad i kratkog), ono što vas je privlačilo, sada vas počinje odbijati. Možda ćete se svađati oko malih stvari koje vas iritiraju, primjerice kako pravilno istisnuti pastu za zube, ili oko velikih filozofskih razlika u upravljanju financijama ili odgoju djece. Možda ćete spoznati da su vaše pozadine i osobnosti toliko različiti da ćete se početi pitati kako vas je Bog uopće spojio.
Važno je razumjeti te razlike te ih zatim prihvatiti i prilagoditi se. Kao što je Adam prihvatio Evu kao Božji dar, vi ste pozvani da prihvatite njegov dar za vas. Bog vam je dao supružnika koji vas nadopunjuje na načine koje još niste ni spoznali.
Mi nismo iznimke. Na početku našeg braka bilo nam se možda najteže prilagoditi na različite pozadine. Ja sam odrastao u Ozarku u Missouriju, sićušnom gradiću u sjeverozapadnom kutu države koju ne zna svatko pronaći na karti. Barbara je odrasla u bogatom okruženju u blizini Chicaga, a kasnije u Baytownu u Teksasu. Barbara je u naš brak ušla kao profinjena mlada dama. Ja sam bio pravi seljak.
Bilo je to kao da smo došli iz različitih zemalja s različitim tradicijama, baštinama, navikama i vrijednostima. Te su se razlike pokazale očitima rano u našem braku. Uzmite, primjerice, namještaj. Barbara je imala katalog sa skupim namještajem koji je željela. Sve u njemu bilo je od punog drva trešnje, oraha i mahagonija. Ništa nije koštalo manje od 189,95 dolara – za jednu nogu.
Nije mi bilo jasno zašto želi kupovati takve stvari kada u jugozapadnom Missouriju možete otići u supermarket i kupiti stol sa šest stolaca s kromiranim nogama! I to za mnogo manje od 189,95 dolara. Možete se godinama koristiti takvim stolom, a da se on neće istrošiti.
Dakle, kako smo došli do kompromisa? Kupili smo antikvitet i ja sam ga trebao renovirati što je, pak, dovelo do toga da su isplivale i druge velike razlike iz naše pozadine. Barbarin otac bio je inženjer. Bio je nadaren majstor, mogao je popraviti gotovo sve i uživao je u tome. Uvjeren sam da bi mogao popraviti nuklearni reaktor.
Moj otac bio je trgovac. Popravljanje nije smatrao zabavnim. Ako nešto nije mogao popraviti komadom žice ili ljepljivom trakom, nazvao bi majstora.
I tako smo se mi našli, upravo vjenčani, s antiknim stolom kojeg je trebalo renovirati. Nevoljko sam se primio toga, ali izvršio sam zadatak. Na neki način to nam je spasilo brak na samom početku.
Drugi korak: za rješavanje sukoba potrebno je riješiti se sebičnosti.
Sve naše razlike u braku postaju veće no što jesu zato što se hrane onime što je bez sumnje najveći uzrok sukoba – našom sebičnom, grešnom naravi.
Još od Adama i Eve teško je održati sklad u braku. Dvoje ljudi koji započinju svoj brak i ujedno pokušavaju provesti svoju sebičnu volju ne može dovesti do toga da iskuse jedinstvo koje je Bog namijenio. Prorok Izaija je jasno prikazao taj problem prije više od 2500 godina kada je opisao temeljnu ljudsku sebičnost ovim riječima: „Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio“ (Iza 53,6). Svi smo mi egocentrični, svi se mi instinktivno na prvom mjestu brinemo za sebe, a to vodi izravno u sukobe.
Brak nam nudi nebrojene prilike da učinimo nešto po pitanju sebičnosti. Vidjeli smo kako se biblijski plan odvija u našim životima, i još uvijek to možemo vidjeti na svakodnevnoj bazi. Nismo promijenili jedno drugoga. Bog nas je oboje promijenio. Odgovor kako se riješiti sebičnosti pronalazimo u Isusu i njegovim učenjima. Pokazao nam je da, umjesto da želimo biti prvi, moramo biti spremni biti posljednji. Umjesto da želimo da nam se služi, moramo služiti. Umjesto da pokušavamo spasiti svoje živote, moramo ih izgubiti. Moramo ljubiti svoje bližnje (supružnike) kao što ljubimo sami sebe. Ukratko, ako se želimo riješiti sebičnosti, moramo odustati, predati se i dati sve. Kao što piše u Poslanici Filipljanima 2,1-8:
„Ako što vrijedi pobuda u Kristu, ako što ljubezna utjeha, ako zajednica s Duhom, ako nježnost i samilost, učinite potpunom moju radost: budite složni, imajte istu ljubav, isto srce i jednu te istu misao! Ne činite ništa iz tašte slave, nego u poniznosti smatrajte jedan drugoga većim od sebe! Ne gledajte pojedini samo na svoju vlastitu korist, nego i na korist drugih! Težite među sobom za onim što treba da težite u Kristu Isusu! On, božanske naravi, nije se ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje lišio uzevši narav sluge i postao sličan ljudima. Kad postade kao čovjek, ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to do smrti na križu!“
Kako bi iskusili jedinstvo, morate predati svoju volju u korist volje drugoga. Ali da biste to mogli učiniti, morate svoju volju prvo predati Kristu, a onda ćete moći predati svoju volju u korist svojeg supružnika.
Treći korak: rješavanje sukoba podrazumijeva trud oko druge osobe.
U poslanici Rimljanima 12,18 piše: „Ako je moguće – koliko je do vas – budite u miru sa svima!“ Što dulje živim, to više shvaćam koliko te riječi teško padaju mnogim parovima. Živjeti u miru znači aktivno tražiti mir. To podrazumijeva preuzeti inicijativu za rješavanje teških sukoba umjesto da čekate na drugu osobu da poduzme prvi korak.
Moj izazov vama je da „održite svoj odnos aktualnim.“ Drugim riječima, odlučite da ćete svakodnevno održavati snažno zajedništvo sa svojim partnerom – kao i sa svojom djecom, roditeljima, suradnicima i prijateljima. Ne dopustite Sotoni da zadobije pobjedu izoliravši vas od nekoga do koga vam je stalo.
Četvrti korak: rješavanje sukoba zahtijeva suočavanje u ljubavi.
William Wordsworth je rekao: „Osobi koja ima dobrog prijatelja ne treba ogledalo.“ Blagoslovljen je brak u kojem oba partnera osjećaju kako im je onaj drugi dobar prijatelj koji će ih slušati i koji će raditi na rješavanju sukoba. Da biste bili uspješni u tome, potrebno je suočavanje u ljubavi.
Suočavanje sa supružnikom u milosti i taktično, zahtijeva mudrost, strpljivost i poniznost. Evo još nekoliko drugih savjeta koje smatramo korisnima:
- Preispitajte svoju motivaciju. Hoće li vaše riječi pomoći ili naškoditi? Hoće li iznošenje tog problema dovesti do iscjeljenja, cjelovitosti i jedinstva ili odvesti u izolaciju?
- Preispitajte svoj stav. Sukobljavanje u ljubavi kaže: „Stalo mi je do tebe. Poštujem te i želim da i ti mene poštuješ. Želim znati kako se osjećaš.“ Nemojte se popeti na bager i pregaziti svog supružnika. Pristupite mu/joj u ljubavi.
- Preispitajte svoje okolnosti. To uključuje vrijeme, mjesto i okruženje. Nemojte se, primjerice, suočavati sa svojim supružnikom kada je umoran od napornog radnog dana ili usred rješavanje nesuglasica među djecom. Također, nikada nemojte u javnosti kritizirati, ismijavati svog partnera ili se svađati.
- Provjerite jesu li prisutni neki drugi pritisci. Budite osjetljivi na ono kroz što vaš supružnik trenutno prolazi.
- Slušajte svog supružnika. Nastojte razumjeti njegovo/njezino gledište i postavljajte pitanja kako bi ih razumjeli.
- Budite spremni suočiti se s time da je problem možda u vama. Možda počnete svojem supružniku davati „dobronamjeran savjet“, a onda uskoro shvatite da ono što govorite zapravo nije njihov, nego vaš problem.
- Tijekom rasprave se držite jednog problema. Nemojte odjednom iznositi nekoliko. Nemojte skupljati pritužbe i onda ih iznijeti nekoliko odjednom.
- Usredotočite se na problem, ne na osobu. Primjerice, potreban vam je proračun, a vaš je supružnik osoba koja poprilično troši. Radite ne planu za financije i neka vam neprijatelj bude nedostatak proračuna, ne vaš supružnik.
- Usredotočite se na ponašanje, ne na karakter. Tu se radi o „ti“ izjavama naspram „ja“ izjavama. Ubijate svog partnera kada mu/joj se obraćate govoreći:„Ti uvijek kasniš- nije ti stalo do mene niti do bilo koga drugoga osim sebe samog/same.“ Zamijenite ih rečenicom poput: „Ja se osjećam frustriranim/nom kada mi ne javiš da ćeš kasniti. Cijenio/la bih da mi javiš kako bi mogli promijeniti planove.“
- Usredotočite se na činjenice umjesto na osuđivanje motiva. Ako vaš supružnik zaboravi obaviti važan telefonski poziv, pozabavite se posljedicama s kojima se oboje morate suočite umjesto da kažete: „Tako si neodgovoran/na, jednostavno radiš stvari koje me izluđuju.“
- Iznad svega, usredotočite se na razumijevanje svog supružnika umjesto na to hoćete li pobijediti u sukobu. Kada vas vaš supružnik suoči s nečim, pažljivo slušajte i obratite pozornost na ono što jest, a što nije rečeno. Primjerice, možda je uzrujan/a zbog nečega što se dogodilo na poslu, a vi ste zapravo poslužili kao ispušni ventil.
Peti korak: za rješavanje sukoba nužno je opraštanje.
Bez obzira koliko se dvoje ljudi trudilo da se vole i ugode jedno drugome, svejedno će podbaciti. S neuspjehom dolazi povreda. I jedini uspješan lijek za povrede je umirujući balzam oproštenja.
Ključ za održavanje otvorenog, intimnog, sretnog braka je brzo traženje i davanje oproštenja. A sposobnost da to učinimo ovisi o osobnom odnosu s Bogom svakoga od supružnika.
Isus je o procesu opraštanja rekao: „Da, ako vi oprostite drugima njihove pogreške, oprostit će i vama vaš Otac nebeski. Ako li vi ne oprostite ljudima njihovih pogrešaka, ni vaš Otac neće vama oprostiti vaših“ (Mt 6,14-15). Upute su jasne: Bog inzistira da budemo osobe koje praštaju, a brak nam vjerojatno više od bilo kojeg drugog odnosa pruža mogućnost da vježbamo opraštanje.
Opraštanje znači odustajanje od zamjerki i želje da kaznimo osobu. Voljnim činom dopuštate drugoj osobi da se izvuče. A kao kršćani to ne biste trebali činiti dureći se, nevoljko i protestirajući. Umjesto toga, činite to u blagom duhu i ljubavi, kao što je Pavao zaklinjao ljude: „Mjesto toga, budite jedni prema drugima prijazni, puni milosrđa! Opraštajte jedan drugome, kao što je i Bog vama oprostio u Kristu!“ (Ef 4,32)
Šesti korak: Rješavanje sukoba podrazumijeva uzvraćanjem blagoslovom na uvredu.
U Prvoj Petrovoj poslanici 3,8-9 piše: “Na kraju, svi budite jednodušni, puni suosjećanja, bratske ljubavi, milosrđa i poniznosti. Ne vraćajte zlo za zlo, ni uvredu za uvredu, već naprotiv blagoslivljate, jer ste na to pozvani da baštinite blagoslov!“
Svaki brak funkcionira ili po načelu „ureda za uvredu“, ili po načelu „blagoslov za uvredu“. Muževi i žene mogu biti stručnjaci u izmjenjivanju uvreda – vezanih u njegov izgled, njezino kuhanje, njegov način vožnje ili njezino održavanje kuće. Mnogi parovi ne znaju za nikakav drugi način komuniciranja.
Što znači uzvratiti blagoslovom za uvredu? U trećem poglavlju Prve Petrove poslanice dalje se govori: „Tko uistinu hoće ljubiti život i iskusiti sretne dane, neka sustegne jezik svoj od zla i usne svoje od zavodljivih riječi; neka se ukloni od zla i neka učini dobro; neka teži za mirom i neka ga nastoji postići“ (reci 10-11).
Dati oproštenje u prvom redu znači odstupiti i jednostavno odustati od uzvraćanja ako se vaš supružnik razljuti. Mijenjanje prirodne tendencije da uzvratite, istresete se, ili odbrusite svom supružniku je otprilike isto tako lako kao i mijenjanje toka rijeke Mississippi. Ne možete to učiniti bez Božje pomoći, bez primanje snage koja dolazi od Duha Svetoga.
To također znači činiti dobro. Ponekad činiti dobro jednostavno podrazumijeva izgovaranje nekoliko nježnih i blagih riječi, možda dodir ili zagrljaj ili tapšanje po ramenu. To značiti ulaganje posebnog truda kako biste ugodili svom supružniku kroz neku brižnu gestu.
Naposljetku, biti blagoslov znači težiti za mirom i nastojati ga postići. Kada ste voljno usmjereni na oproštenje, krećete se prema jedinstvu, ne prema izolaciji.
Naša nada
Koliko god teško bilo raditi na sukobima u braku, možemo se držati Božjeg obećanja dok to činimo. Ne samo da Bog blagoslivlja naš trud na temelju svoje Riječi, već nam također kaže da ima krajnju svrhu za testove i probleme kroz koje prolazimo. Prva Petrova poslanica 1,6-7 nam govori:
„Zato ćete klicati od radosti, iako se jedan čas – ako to mora biti – budete ožalostili raznim kušnjama da se vrijednost vaše vjere, dragocjenija od propadljivog zlata koje se kuša u vatri, pokaže na hvalu, slavu i čast u času kad se objavi Isus Krist…“
Božja svrha u našim sukobima je da testira našu vjeru, da proizvede izdržljivost, da nas pročisti i da proslavi sebe. To je nada koju nam daje – da možemo pristupiti našim sukobima kao prilici da ojačamo svoju vjeru i da proslavimo Boga.
Copyright© 2002 Family Life. Sva prava pridržana. Velik dio ovih materijala je prilagođen uz dopuštenje iz knjige Staying Close
(Ostati bliski) autora Dennisa Raineya, ©1989., Nashville, Tennessee.