Privlačnost se pretvorila u izolaciju, pa čak i mržnju, te su Dave i Sonya spoznali kako je teško objediniti dvije obitelji u jednu.
Svega minutu nakon što je Dave Ashford 31. kolovoza 2009. otišao na posao, veliki kamion za selidbe dovezao se pred dvosoban dom. Bez da mu je rekla, njegova ga je žena nakon svega tri godine braka odlučila napustiti.
Kada se Daveova kći tinejdžerka vratila kući iz škole, nestalo je 90 posto pokućstva kao i pas i mačka. Uzeli su gotovo sve iz kuće – čak i krevet. Dave je znao da je njegov brak bio slomljen, no sada se činilo da se, baš poput slomljenog stakla iz okvira za slike, više nikada neće moći sastaviti.
U potrazi za ljubavlju
Kao i mnogi drugi parovi danas, Sonya i Dave iz Bristola u Tennesseeju bili su samohrani roditelji kada su se upoznali. On je bio čovjek koji je tražio ženu kršćanku koja bi bila sasvim drukčija od njegove bivše žene. A ona je bila žena koja je tražila kršćanina koji bi upotpunio njezinu obitelj. Dave je gotovo dvije godine odgajao svoje dvije kćeri, dok je Sonya šest godina bila samohrana majka jednog dječaka. On je predavao automehaniku i autolimariju u lokalnoj srednjoj školi, a ona je bila odvjetnica. On se borio kako bi providio dovoljno za svoje djevojčice, a njoj je udoban život bio dobro znan. Ali oboje su željeli da njihova djeca odrastaju u domu s dva roditelja.
Daveu je Sonya bila opojno zamamna. Privukli su ga njezin predivan osmjeh i vesela osobnost… zapravo cijeli paket. A Sonyi se Dave činio smirenim, strpljivim sa svojom djecom i pun ljubavi prema svojim roditeljima. „To me privuklo“, kaže.
Nakon nekih šest mjeseci hodanja, Dave je kleknuo na jedno koljeno u prisutnosti svo troje djece i zaprosio Sonyu. Ona je pristala. Djeca su klicala od veselja. Nekoliko mjeseci kasnije bili su muž i žena.
Svježe vjenčani
Sonya i Dave bili su uvjereni da će se stvari jednostavno nekako posložiti. Na kraju krajeva, činilo se kao da si njihove obitelji savršeno odgovaraju. Ali, niti Dave, niti Sonya nisu promislili o izazovima koje predstavlja spajanje dvije obitelji u jednu. „Niti jedno od nas nije očekivalo da će tako puno stvari uzrokovati stres tijekom prve dvije godine našeg braka“, kaže Dave.
Nije bilo potrebno mnogo da započnu svađe i bilo je puno toga oko čega su se svađali. Uz samo spajanje obitelji, morali su se nositi s dodatnim stresom prodaje dvije kuće te kupnje i preseljenja u novu zajedničku. Također su imali drukčiji pristup roditeljstvu i odgajanju djece, imali su problema u odnosu s Daveovom bivšom ženom te su im se gledišta o odgoju djece razlikovala
Svaki praznik donosio je sa sobom svađe. Jedne godine Dave je kupio Sonyi čokoladno srce dan nakon Valentinova. „Nisam se baš osjećala cijenjeno“, kaže Sonya.
A njihove su svađe bile ružne, vikali bi jedno na drugoga i lupali vratima. Iako je inače bio strpljiv i tih, kada bi se razljutio Dave bi želio kontrolirati i razbacivao bi se uvredama koje bi Sonyju pogađale ravno u srce. „Sav bi se zacrvenio u licu“, kaže Sonya, „bilo je grozno.“
Stvari su postale toliko loše da je jedne večeri Sonya rekla svome mužu da ga mrzi. Dok su joj riječi izlazile iz usta, shvatila je kako je vrijeme da nešto poduzme. Nije joj se sviđao svijet u kojem su živjeli ona i njezin sin.
„Kada bih čula Daveov auto kako se parkira u prilazu, osjetila bih se potlačenom. Jednostavno sam željela da umre“, prisjeća se, „nisam željela biti u njegovoj blizini.“ I tako je počela seliti neke sitnice u svoj ured gdje je i preusmjerila svoju poštu. Tada je unajmila kuću i naručila ekipu za selidbe. Kaže da nije razmišljala u ljubavi i da ju nije bilo briga za posljedice njezinih djela.
Dave je bio duboko povrijeđen, čak i ljut, kada su Sonya i Peyton odselili. Znao je da imaju problema u braku, ali kaže: „Nisam mislio da su tako veliki.“
Nevoljko tražeći pomoć
Otprilike mjeseca dana nakon što je Sonya otišla, Dave je pristao naći se s njom u restoranu. Ona je planirala razgovarati o pokretanju razvoda. „Dio mene bio je spreman reći „podnesi kakav god hoćeš zahtjev’“, kaže Dave, „ali onaj drugi je htio popraviti stvari.“ Molio se da Bog vodi njihov razgovor.
Kada ge je Sonya pitala što misli da bi trebali učiniti, začudio je sam sebe kada je rekao: „Trebamo ostati zajedno i riješiti probleme.“
Kada se Sonya vratila u svoj ured, ispričala je svojoj pravnoj pomoćnici o svom razgovoru s Daveom. Ta joj je žena rekla: „Mislim da biste trebali ići na bračno savjetovanje. Možda biste jednostavno trebali pokušati.“ Tako je, iako nevoljko, Sonya pristala da joj pomoćnica ugovori bračno savjetovanje kod pastora crkve Centerpoint Davea Shinaulta.
Nekoliko dana nakon prvog savjetovanja, Dave je na radiju čuo o bračnoj konferenciji Vikend za pamćenje. „Nekako me uvjerio da odemo na to“, kaže Sonya.
Iako je smatrala da je to potpuni gubitak vremena, dok je sjedila i slušala govornike, dogodilo se nešto neočekivano. Prepoznala se u nekim stvarima koje je činila krivo. Primjerice, kada je čula kako bi trebala oprostiti kao što je Krist oprostio njoj (Ef 4,32), rekla je osobi koja se nalazila pored nje: „Zaista mi se ne sviđa ovaj dio Biblije jer ja jako teško opraštam.“
A kada je čula da ljubav ne pamti zlo, prisjetila se svog dnevnika u kojem je zapisivala neuspjehe i pogreške svoga muža. „Imala sam zapisane datume, vremena, razgovore… sve je bilo zabilježeno.“
Tijekom tog vikenda Dave je naučio prihvatiti Sonyu kao savršeni dar od Boga. Zavjetovao se da će u ljubavi voditi svoju obitelj u svim područjima obiteljskog života. A Sonya se uvjerila kako treba slijediti njegovo vodstvo. Shvatila je kako je Bog nju i Davea stvorio jednako vrijedima, ali im je udijelio različite uloge u braku i da njihove dvije obitelji nikada neće postati jedna ako oni ne vrše svoje uloge.
Prije tog vikenda činilo se kao da Dave i Sonya nikada neće moći razriješiti svoje nesuglasice. Za njega je proces rješavanja problema obično uključivao dva koraka: popiti pivo i čekati da ona prijeđe preko toga. Ali sada su naučili kako doći do toga da ne ostavljaju stvari neriješenima i doći do nekakve odluke.
Zadnjega dana Vikenda za pamćenja Dave i Sonya su obnovili svoje bračne zavjete. Ovoga puta, dok su obećavali doživotnu ljubav, nešto u njihovom braku bilo je sasvim drukčije. Znali su kako učiniti da njihov brak uspije.
„Ali bilo smo dovoljno realni da znamo kako jedan vikend neće sve izliječiti“, rekao je Dave. I još su uvijek živjeli odvojeno.
„Morate reći ljudima što se dogodilo“
Nakon tog vikenda Dave i Sonya su održali obiteljski sastanak. U suštini su rekli djeci: „Bog je upotrijebio ovu bračnu konferenciju kako bi nam pokazao što nam je činiti. Od sada će stvari biti drukčije.“ Rekli su kako nisu bili bračni par ili roditelji kakvima su trebali biti. Zatražili su oprost od svoje djece.
Kada su se ponovo sastali sa pastorom Shinaultom, rekli su mu kako je Bog djelovao u njihovim životima tijekom Vikenda za pamćenje. On ih je slušao bez riječi, povremeno kimnuvši glavom. Na kraju je rekao: „Ja ne znam što se dogodilo na toj konferenciji, ali moramo nekako doći do toga. Morate reći ljudima što se dogodilo. Sonya je rekla pastoru kako ima potrebnu uzeti megafon i otići na krov kuće i svima reći što je naučila jer: „Ništa od toga ranije nisam znala.“
Danas ona i Dave rade upravo to. Vodili su nekoliko malih grupa za bračne parove u svojoj crkvi prema materijalima Izgradnja braka i doveli mnoge parove na Vikend za pamćenje.
U siječnju 2010. Sonya i Dave su se ponovo preselili u jednu kuću. Ali ovoga puta, kaos koji je ranije vladao, zamijenio je Božji nacrt za brak. Sonya će prva priznati kako: „Nismo baš sve radili onako kako bismo trebali.“ Ali pokušavali su i djeca su to primijetila.
Sonya se prisjeća jedne večeri kada su se ona i Dave posvađali u spavaćoj sobi. „Tako sam se razljutila da sam izašla iz kreveta, otišla u kupaonicu i zalupila vratima.“ Ali ovoga je puta brzo uvidjela kako je u krivu.
„Dave se nije pomaknuo, nije podigao glas, nije učinio ništa“, kaže ona. I tako je ona otvorila vrata i vratila se natrag u krevet.
„Kako si to učinio?“, upitala ga je.
„Mnogo molitve, draga. Mnogo molitve.“